Osnovna škola Obrovac

Drage kolegice i kolege,

sjećate li se pjesme “Čuvaj mi Zrmanju” koju je naš zbor otpjevao davne 2006. u Zadru na 4. Smotri glazbenih aktivnosti.

Nikad vam nisam ispričala priču kako sam došla na ideju da ovu pjesmu pripremim za pjevački zbor. Prvi dio pjesme sam sasvim slučajno pročitala u Zadarskom listu 2005. i  trenutno me “opčinio” ljepotom riječi. Odmah sam shvatila da bi tekst trebalo uglazbiti te sam krenula u potragu za autorom  pjesme. Našla sam ga; to je bila gđa Mirjana Herenda, rođena Obrovčanka. Srdačno me je primila i s veseljem prihvatila moju ideju o uglazbljenju teksta. Nakon toga trebalo je naći “skladatelja” za glazbu; sreća mi se osmijehnula, kolegica Sanja Glavan s radošću je prihvatila ovaj izazov te skladala melodiju. Moja malenkost je sve to objedinila u jednu veliku harmonijsku ljepotu, a pjevački zbor profesionalno “odradio”.

Naš ravnatelj gosp. Željko Modrić bio je oduševljen s onim što je čuo i predložio je da pjesma “ Čuvaj mi Zrmanju” postane himna škole.

Napominjem da je uglazbljen samo dio pjesme, onaj objavljen u Zadarskom listu, a cijelu pjesmu možete pročitati u prilogu.

                                                                                                Adela Novković

ČUVAJ MI ZRMANJU!

(Mirjana Herenda)

Voljela bih

da me ukradeš jedne noći

dok južina plovi mojim krvotokom,

a misli izmišljaju

tisuće nepodopština,

sa se uvučeš pod moju kožu

i da te nosim danima

da mi brojiš otkucaje srca,

da mi vjeruješ kada kažem

da tražim spas

u rijekama

koje oplakuju moje obale

i da čuvaš moju Zrmanju.

Voljela bih

da me ukradeš jedne noći

dok budna sanjam

u tko zna čijem gradu,

da se uvučeš

u moje hrabre ljubavi

i da budeš najsvjetlija zraka

na pragu dana

koja će utopliti moju rijeku,

da je nedaš kradljivcima sna.

Voljela bih

da me ukradeš jedne noći

i vodiš tragovima

ljubavi moje,

da mi pričaš o cvijeću,

o travi koju treba pokositi,

o rijeci koja teče,

koja poput gmaza

teče I izmiče mi

svakim danom sve više

i više,

bojim se

sva će isteći,

a nedam je,

nedam da pričaju o njoj,

nedam da je uzimaju,

da je uhode,

nedam kako bi to oni htjeli,

ona mora biti divlja,

moja,

rijeka koja teče.